U dobi od 4 do 5 godina djeca prolaze kroz značajan razvoj samostalnosti i neovisnosti, što se očituje u različitim svakodnevnim aktivnostima. U ovom razdoblju smanjuje se prkos i negativizam, koji su ranije bili način izražavanja autonomije, a sve više dolazi do izražaja potreba za preuzimanjem inicijative. Djeca žele biti uspješna i uključena te se trude aktivnosti dovesti do završetka na vlastitu odgovornost. Ova potreba temelji se na ranije razvijenom osjećaju neovisnosti i samostalnosti te se nadograđuje kroz nova iskustva (Starc i sur., 2004).
Samostalnost je posebno vidljiva u područjima poput osobne higijene, prehrane i odijevanja. Dijete u ovoj dobi može samostalno prati lice, četkati zube i koristiti toalet, iako povremeno traži nadzor i poticaj. U hranjenju pokazuje potpunu samostalnost. Kod odijevanja se uspješno snalazi dok u složenijim zadacima poput zakopčavanja odjevnih predmeta i vezanju vezica još uvijek povremeno traži pomoć.
Osim fizičkih vještina, djeca u ovoj dobi pokazuju i sve veći interes za istraživanje svijeta oko sebe. Njihova unutarnja motivacija raste, što ih potiče na istraživanje i stjecanje novih znanja. Dječji interes za slova, brojeve i crtanje postaje sve izraženije. Ovaj razvoj prati i sve bolja kontrola emocija, kao i sposobnost podnošenja frustracija, što doprinosi kvalitetnijem sudjelovanju u igri i društvenim interakcijama. Igra postaje mirnija i umjerenija, dok dijete usavršava razne vještine i pokazuje interes za učenje.
Primjeri i savjeti za poticanje samostalnosti djece vrtićke dobi:
Djeci se može omogućiti da sami biraju što će obući, a pri tome se ponudi ograničen izbor (npr. „Želiš li obući crvenu ili plavu majicu?“). Vole sudjelovati u svakodnevnim rutinama poput postavljanja stola, pripremi jednostavnih obroka, zalijevanju biljaka ili hranjenju kućnih ljubimaca i u tome ih treba poticati i podržavati. Uvođenje rutina pomaže djeci da steknu navike koje jačaju njihovu samostalnosti i stvaraju osjećaj sigurnosti. Važno je da se kod usvajanja novih vještina djecu pohvaljuje i ohrabruje što ih motivira da se još više trude.
Djeca u ovoj dobi razvijaju vještine dijeljenja, dogovaranja i zajedničke igre s vršnjacima. Prilikom rješavanja manjih konflikata treba ohrabrivati djecu uz podršku odraslih kad je to potrebno. Stvaranjem navika da se djeca izraze kad im nešto treba (npr. „Mogu li posuditi tvoju igračku?“) potiče se razvoj samoregulacije emocija i razvijaju međusobne komunikacijske vještine.
U ovom uzrastu djeca uče kako imenovati svoje emocije. Potrebno je razgovarati s njima o tome kako se osjećaju i pomoći im da prepoznaju različite emocije (npr. sreću, tugu, ljutnju, strah uzbuđenje). Kako da se nose s frustracijom djeci se može omogući malim savjetima ( npr. „Ako si ljut, duboko udahni i reci što te muči.“).
Igra je prirodan način na koji djeca uče i razvijaju svoje sposobnosti. Igrom „pretvaranja“ djeci se može pomoći da razumiju različite situacije, poput odlaska u trgovinu, razgovora s prijateljem ili traženja pomoći. Potrebno ih je ohrabriti ih da prilaze drugoj djeci i započinju razgovor ili igru.
Poticanjem djece na igru i istraživanje različitim likovnim materijalima i tehnikama važno je dopustiti im da samostalno stvaraju i razvijaju kreativnost bez uplitanja odraslih. Postavljanjem izazova prilagođenih uzrastu djecu se potiče na razvoj kritičkog mišljenja i samostalnost u rješavanju problema (npr. „Kako sagraditi toranj, a da se ne sruši?“).
„Sve što može, dijete i mora napraviti samo“ M. Montessori
Važno je i da se roditelji i odgojitelji usklade očekivanjima od djeteta vezano uz razvoj samostalnosti. Odrasli moraju biti strpljivi jer dok djeca uče proces učenja može uključivati greške. Potrebno im je dati vremena da pokušaju sami kako bi se osjećali ponosno i uspješno i pružiti im povjerenje umjesto kritika ili prigovora, jer kroz poticanje samostalnosti djeca razvijaju pozitivnu sliku o sebi.
Samostalnost nije samo vještina obavljanja poslova, već i način razmišljanja i samostalnog rješavanja različitih problema. Razvijanje samostalnosti je proces,a važno je da ga prate osjećaj sigurnosti i podrške. Put prema uspjehu kreće u ranom djetinjstvu, stoga razvoj samostalnosti kod djece vrtićke dobi oblikuje njihovu buduću neovisnost, odgovornost i samopouzdanje.
Vrtićka mješovita odgojno-obrazovna skupina „Bubamare,DV Josipdol
Literatura:
Starc, B., Čudina-Obradović, M., Pleša, A., Profaca, B., Letica, M. (2004.) Osobine i psihološki uvjeti razvoja djeteta predškolske dobi: Priručnik za odgojitelje, roditelje i sve koji odgajaju djecu predškolske dobi. Zagreb: Golden marketing – Tehnička knjiga
Pećnik, N., Starc, B. (2010.) Roditeljstvo u najboljem interesu djeteta i podrška roditeljima najmlađe djece. Zagreb: UNICEF
Tekst pripremile: odgojiteljice Diana Rupčić i Anita Blašković