“ZA IGRU SE ČESTO TVRDI DA JE ONA OPUŠTANJE OD OZBILJNOG UČENJA, ALI ZA DJECU JE IGRA OZBILJNO UČENJE. UPRAVO JE IGRA NAJVEĆI ZADATAK DJETINJSTVA” (F.R.)

Kad bi se morala učiniti retrospektiva svega što je privuklo dječju pažnju i interes od početka pedagoške godine pa do kraja ove tekuće 2024.godine vjerojatno opet ne bi sve napisali ili dočarali fotografijom. Ponekad zato jer nas jedna planirana aktivnost odvede u nekoliko neplaniranih ali djeci toga trena zanimljivih ili zato jer nismo stigli ponijeti fotoaparat ili fotografiranjem nismo htjeli omesti djecu taj trenutak.

Ipak, bilo bi šteta ne podijeliti s Vama dio onoga što smo uspjeli, ostvarili,  postigli i naučili kroz igru kao najjači alat u razvoju  jednog djeteta:  razvijali smo empatiju kroz simboličku igru s bebama i kroz pružanje pomoći mlađima od sebe, razvijali smo radne navike, stvarali prijateljstva i prve simpatije, poticali smo samostalnost i samopouzdanje, odvikli se usput od duda i pelena, istraživali različite teksture, materijale i likovne tehnike, sudjelovali na prvoj predstavi (Klaun Čupko), naučili što je zdrava a što nezdrava hrana i isprobavali nove okuse i postali jači i viši, svakodnevno boravili u igri na svježem zraku i jačali svoj imunitet, uživali u društvu lutke Marice i saznali puno toga od nje (animacija lutke), susreli smo pravog Svetog Nikolu i  još puno, puno toga. I to nije sve jer mi nastavljamo dalje u Novoj godini – veći , samostalniji, maštovitiji i spremni da nas igra odvede u neke nove spoznaje i svjetove u kojima još nismo bili!