Bajke su oduvijek bile dio odrastanja svakog djeteta. Kroz bajke djeca sama prosuđuju što je pozitivno, a što negativno te pamte pouke koje im mogu pomoći kroz odrastanje osobito jer promiču ljubav, poštenje, jednostavnost, umjerenost, mudrost, razboritost, poniznost… Istovremeno osuđuju oholost, mržnju, bijes, pakost, samoljublje…
Obradom bajke „Regoč“ djeci je približena bajka kao književna vrsta i to kroz spoznaju da je u bajkama glavna značajka borba dobra i zla sa sretnim završetkom, da su likovi jasno podijeljeni na dobre i zle te da su likovi i događaji podijeljeni na stvarne i nestvarne, a bića i predmeti se doživljavaju kao uobičajeni, a ne zastrašujući.
Iako nam je cilj obrade bajke „Regoč“ prvenstveno bio razvijanje stvaralačke mašte i kreativno-jezično izražaja, mi smo s bajkom postigli puno više. Kroz bajku usvojili smo spoznaju važnosti prijateljstva i sloge, važnost brige jednih za druge te smo razvili vještinu razlikovanja poželjnog od nepoželjnog ponašanja.
Sadržaj bajke „Regoč“ upoznat je kroz čitanje po ulomcima. Na taj smo način omogućili djeci da procesuiraju poslušano i to kroz simboličku igru, igru uloga (Kosjenka, Regoč, vile, čobani i čobanice). Kroz likovno izražavanje, dječje viđenje likova i radnje u bajci, nastao je grupni dječji rad slikopriča „Regoč“ koja je bila izložena u Gradskoj knjižnici i čitaonici Ogulin povodom rođendana književnice Ivane Brlić-Mažuranić. Poput Regoča brojali smo kamenje ispod Marmontova mosta u Oštarijama te se pritom zabavili svladavanjem prepreka od rasutog kamenja po koritu. Skupljali smo kamenčiće i izradili svoj „Legen grad“. Koristeći cement i pijesak djeca su kamenčiće slagali u krug pri čemu je nastao kameni zid i palača. Prema uputama i izvršavanjem zadataka iz uputa tražili smo drvenu škrinjicu s „biserjem“ od kojih su djeca izrađivala nakit- narukvice i ogrlice. Šetali smo poljskim „vilinskim“ putevima promatrajući planinu Klek, uspavanog kamenog diva Regoča, oblake s kojih je vila Kosjenka sišla s oblaka, livade i šume kojima je vila Kosjenka jahala konja. Ono što nas je najviše dojmilo bio je gospodin koji je čuvao ovce kojega su djeca poistovjetila s čobanima koji su u bajci čuvali stado. Nakon što se je izlila rijeka Zagorska Mrežnica, promatrali smo tok rijeke i razgovarali o tome što bi se dogodilo da se rijeka izlila iz svog korita (prisjetili smo se što se je dogodilo sa selima iz bajke kada se je iz korita izlila rijeka Zlovoda). Za završetak našeg „putovanja“ bajkom „Regoč“ sa starijom djecom posjetili smo multimedijalni i interaktivni centar Ivaninu kuću bajke u Ogulinu gdje smo uz obilazak stalnom izložbom sudjelovali na radionici izrade patuljaka.
Kako je naše putovanje bajkom „Regoč“ izgledalo pogledajte na priloženim fotografijama.
