Dok ovo čitate projekt „Say Hello to the World“ u skupini Pčelice već je u četvrtoj fazi, tj. na četvrtom prstiću. Drugi prstić baziran je bio na dijete i njegovu obitelj.
Aktivnosti vezane za ovu temu djeci su bile vrlo inspirativne za različite oblike izražavanja i stvaranja. Svako dijete je kod kuće sa svojim roditeljima osmislilo i izradilo plakat o njihovoj obitelji. Taj plakat dijete je u skupini pokazalo svojim prijateljima i uz pomoć njega predstavilo svoju obitelj. Djeca su tako saznala da postoje obitelji s jednim, dvoje ili više djece, obitelji s oba roditelja, bez jednog roditelja, razdvojene obitelji i sl. i da su sve one posebne na svoj način. Upoznala su obiteljske odnose, tko je kome mama, tata, baka, djed, teta, ujak, stric, prabaka, pradjed,.. i kako se tko u obitelji zove. U čijim obiteljima ima istih imena. Što se u kojoj obitelji jede, gdje žive, što zajedno vole raditi, kuda putuju, imaju li kućne ljubimce i slično. Plakati su postavljeni na zidove sobe dnevnog boravka kako bi ih djeca svakodnevno mogla proučavati.
Upravo u vrijeme ove faze projekta u vrtiću se provodio čitalački izazov „15 PO 15“ u koji su se onda u skupini uključili roditelji prema njihovim mogućnostima. Svakodnevno je u petnaest dana dolazio po jedan roditelj u skupinu djeci čitati priču po izboru u trajanju od petnaest minuta. Djeci i roditeljima ovo je bilo zanimljivo iskustvo.
Tijekom ove faze projekta djeca su crtala svoje obitelji u obiteljskim kućama, radila obiteljsko stablo, gradila kuće, stanove i dvorce iz mašte u kojima bi živjela da su rođena kao prinčevi i princeze, igrala su simboličke igre u kojima su oni bili članovi različitih obitelji, igrala su se vjenčanja, plesala su i pjevala, pripremala obiteljska jela i slavlja.
Tijekom dva video poziva s Litvom djeca su predstavila svoje obitelji i ono što su radila i saznala kako su i u Litvi obitelji vrlo slične njihovima. Djeci i odgojiteljicama u Litvi svidjela sa naša praksa kada roditelji borave s djecom u vrtiću u igraonicama i slično pa su odlučile i one nešto slično organizirati kod njih. Ovo je primjer kako se dobra praksa dijeli ne samo u Hrvatskoj nego i šire i kako se uvijek nešto novo može spoznati i primijeniti u radu ako je dobro za djecu.
