SPREMNOST DJETETA ZA POLAZAK U ŠKOLU

Polazak djeteta u školu stresan je kako za dijete, tako i za roditelje. Dijete se susreće s novom i nepoznatom situacijom. Roditelji strahuju jer nisu sigurni koliko je njihovo dijete spremno za školu. U Republici Hrvatskoj osnovnoškolsko obrazovanje je obvezno.  Zakonom o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (NN, 2024) propisano je kako sva djeca koja do 1. travnja tekuće godine navrše šest godina života postaju školski obveznici. Iznimka su djeca s teškim tjelesnim oštećenjem, djeca s teškoćama u razvoju i djeca koja se upisuju na zahtjev roditelja, a nisu do 31. ožujka tekuće godine navršila šest godina života. Djeca u godini pred polazak u školu obvezna su pohađati program Predškole ako nisu redoviti polaznici vrtića.

     Kronološka dob nije jedini kriterij upisa u osnovnu školu. Prije upisa potrebno je procijeniti zrelost djeteta za školu, odnosno djetetovu tjelesnu, intelektualnu i socio-emocionalnu spremnost. Dobra razvijenost djeteta u svim područjima razvoja omogućit će djetetu lakše i brže svladavanje školskih obveza i nastavnog programa. Iako je godina pred polazak u školu značajna u pripremi djeteta za školu, dijete se za školu priprema od rođenja. Kako dijete raste, tako nadograđuje svoja znanja i sposobnosti na već prije stečene. U pripremi djeteta za školu važnu ulogu imaju odrasli u njegovoj bliskoj okolini: roditelji, ostali članovi obitelji, odgojitelji. Oni su djetetu model i oslonac. Oni potiču i potpomažu djetetov rast i razvoj stvarajući prilike za igru i učenje i motivirajući dijete na akciju. Sretno i zdravo djetinjstvo i odrastanje nije moguće bez igre i interakcije  djeteta s prirodnom i društvenom okolinom koja ga okružuje. Isto tako nije dovoljno da su aktivni samo odrasli u djetetovoj okolini, nego i dijete samo mora biti aktivno. Igra je osnovna djetetova aktivnost. Ona ima velik utjecaj na sve aspekte djetetovog razvoja. Stevanović (2003: 105-133) u Predškolskoj pedagogiji navodi da se dijete psihički i emocionalno razvija kroz igru te stječe iskustva socijalnog ponašanja, a posebno jača svoje tjelesne snage i sposobnosti i usavršava motoriku.  Dijete se može igrati samo, s članovima obitelji ili s prijateljima, ali i sve životno-praktične aktivnosti poput pospremanja igračaka, serviranja stola i slično, mogu imati osobine igre. Ono što dijete nauči kroz igru u svakodnevnim životnim situacijama ima trajan učinak u njegovu životu. Upravo ove navedene značajke igre važne su djetetu u pripremi za školu.

     Mišićna snaga te određena tjelesna visina i težina obzirom na kronološku dob važni  su čimbenici pri upisu djeteta u osnovnu školu. Polaskom djeteta u školu dijete očekuju svakodnevni napori poput pješačenja u školu i iz škole s torbom na leđima, dugotrajno sjedenje u klupi i slično. Dobra razvijenost vida i sluha te dobra razvijenost grube i fine motorike također su vrlo značajni za dijete pri percepciji svijeta oko sebe, sjedenju, hodanju, sportskim aktivnostima, pisanju, pravilnom držanju olovke, rezanju škaricama, crtanju i ostalim zadacima u praćenju nastavnog plana i programa. Na razvoj grube motorike i koordinacije može se utjecati igrama u kojima je važno kretanje u svim smjerovima, vožnja bicikla ili romobila, igra nogometa i druge slične igre. Finu motoriku može se poticati igrama modeliranja plastelinom ili slanim tijestom, bojanjem, što se izvodi i u vrtićkoj skupini slaganjem kocki i ostalim aktivnostima gdje su prsti i šake u pokretu.

     Osim fizičkih zadataka dijete u školi očekuje i velika količina intelektualnih zadataka. Stoga dijete pri polasku u školu mora biti i intelektualno spremno. To podrazumijeva dobru razvijenost govora, pažnje, mišljenja, pamćenja, logičkog zaključivanja.  Dijete u ovoj dobi treba biti govorno sposobno izraziti svoje misli i potrebe, voditi dijalog, prepričavati ono što je vidjelo, doživjelo ili čulo. Treba razumjeti govor drugoga. Sve glasove izgovarati čisto iako ponekad to nije moguće jer dijete gubi mliječne zube i dobiva trajne. Upravo zbog toga neke glasove nije u mogućnosti točno izgovoriti. Većina djece ove dobi  uspješno svladava glasovnu analizu i sintezu, prepoznaje početni glas u riječi i može neke glasove zamijeniti pisanjem slova. Dijete prije polaska u školu ne treba znati pisati niti čitati. To će naučiti u školi (Mešić, 2013). U razvoju jezičnih vještina kod djeteta mogu pomoći: igre riječima i slovima, zagonetke, pjesmice i brojalice, čitanje priča, slikovnica i ostalih knjiga koje dijete zanimaju, prepričavanje priča, slikopriče, dramatizacije i sl.. Na primjer, glasovna analiza znači rastavljanje riječi na glasove, dok sinteza znači spajanje glasova u riječ. Treba imati na umu da se sva djeca ne razvijaju istom brzinom. Važno je započeti od jednostavnijih primjera (t-a-t-a, m-a-m-a, p-a-s,…) kako ne bi došlo do zasićenja kod djeteta, a i samog otpora. Djeci vrlo zanimljiva igra je „slovo na slovo“. Na izabrano slovo djeca mogu izgovarati sve riječi koje poznaju. Igra pričanje o slikama pomaže djetetu u samoizražavanju (Goldberg, 2003). Fotografije se izrežu iz časopisa i naizmjence se uzima fotografija i opisuje. Samim time, dijete može povezati nekoliko različitih fotografija u jednu priču, a razvija se djetetova mašta i rječnik.

Većina ovih aktivnosti dobra je i za razvoj pamćenja i pažnje. Dijete svoju pažnju produžava i ona iz nehotične postupno prelazi u hotimičnu dok se ono bavi igrama i aktivnostima koje ga zanimaju. U predškolskoj dobi to su igre-mozgalice, zagonetke, matematičke igre, didaktički zadaci, igre s pravilima, konstruktivne igre i sl.. Igre i aktivnosti u kojima dijete mora razmišljati, samostalno rješavati probleme i istraživati, razvijaju djetetovo logičko zaključivanje. Zadaci poput mjerenja, vaganja, prepoznavanja geometrijskih likova i crtanja istih, osim u matematičkom smislu, igraju veliku ulogu u svakodnevnom životu te u zadacima koji ga očekuju u školi. Djeca koja razumiju osnove matematike, razumjet će da se brojevima može prikazati koliko je nešto veliko, koliko je daleko i koliko nečega ima. Igre poput Čovječe ne ljuti se, memoryja, gradnje mini vaflima ili slaganja lego kockicama pomažu djeci u spoznaji matematičkih pojmova, prostornih odnosa i potiču dijete na razmišljanje.

     Odvajanje od roditelja i polazak u školu mogu kod djeteta izazvati različite emocije. Ako dijete zna prepoznati svoje osjećaje, kontrolirati ih i iskazivati na socijalno prihvatljiv način, lakše će se snaći u socijalnim kontaktima. U svladavanju nastavnog programa djetetu će uvelike koristiti ako je naučilo prihvatiti neuspjeh i radovati se uspjehu. Poštivanje pravila ponašanja u društvu još je jedna od važnih karakteristika djeteta koje je spremno za školu. Djetetu će to značajno pomoći kako bi uspješno surađivalo s vršnjacima i poštivalo autoritet osoba koje će ga poučavati u školi. U svakodnevnom životu budućeg školarca od velike je važnosti samostalnost. Dijete koje je samostalno u odijevanju i higijeni te zna brinuti o svojim stvarima bit će uspješno u obavljanju školski obveza. Samopoštovanje i samopouzdanje važni su čimbenici djetetove uspješne prilagodbe na novu sredinu i zahtjeve koje škola donosi.

      Svako dijete je jedinstveno. Razvija se vlastitom brzinom i na sebi svojstven način. Osobe iz njegove najbliže okoline trebaju mu biti pomoć i podrška kako bi uspješno napredovalo.  Važno je da potiču pozitivan stav kod djeteta prema školi kako bi škola djetetu bila novo pozitivno i izazovno iskustvo.

LITERATURA:

  1. Goldberg, S. (2003) Razvojne igre za predškolsko dijete: individualizirani program igre i učenja, Lekenik: Ostvarenje
  2. Longo, I. (2001) Roditeljstvo se može učiti, Zagreb: Alineja
  3. M. Plummer, D. (2009) Kako pomoći djeci da izgrade samopoštovanje: priručnik s aktivnostima, Zagreb: Naklada Kosinj
  4. Mešić, A. (2013) Smjernice za pripremu i polazak djece u školu, Školski vjesnik vol. 62. no. 1., str. 113-1127. URL: https://hrcak.srce.hr/file/146906 (pretraživano: 17.1.2025)
  5. Stevanović, M. (2003) Predškolska pedagogija, Rijeka: Andromeda
  6. Suncov, A. (2010) Pažnja! Razvijamo pažnju u igri: igre i vježbe, savjeti stručnjaka, Zagreb: Planet Zoe d.o.o.
  7. Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, Narodne novine, br. 87/08, 86/09, 92/0, 105/10, 90/11, 5/12, 16/12, 86/12, 126/12, 94/13, 152/14, 07/17, 68/18, 98/19, 64/20, 151/22, 155/23, 156/23 (na snazi od 4.1.2024.) (pretraživano: 4.1.2025.) 

Članak napisale Darinka Salopek i Sara Rajnović